Gotovo u svakom poslu koji radimo za drugog važi pravilo da što manje informacija taj drugi ima to mi osjećamo veću slobodu da radimo kako želimo. Ovo pravilo važi i za rad javnih institucija i to svi dobro znamo. Zbog toga u javnom sektoru postoje strogi principi transparentnosti i zakonske obaveze objavljivanja informacija o svim aktivnostima.

Međutim, u praksi se ovi principi često ne poštuju a zakonske obaveze ne primjenjuju ili se primjenjuju djelimično. Pa tako kada želite doći do neke informacije za koju mislite da neće biti nikakav problem da se dobije, to često ne bude slučaj. GEA je u toku svojih istraživanja na ovakve probleme nailazila u više navrata. Prva reakcija je da pomislite da se radi o neažurnosti i inertnosti odgovornih institucija, ali da će se informacija uz malo dodatnog truda ipak dobiti. Međutim, nama je vrlo često bilo teško doći do nedostajućih informacija i nakon podnošenja zvaničnih zahtjeva i ulaganja dodatnih napora. Neke tražene informacije nismo nikad ni dobili, jer su nadležne institucije jednostavno ignorisale sve naše zahtjeve.

Ipak, bilo je slučajeva da nakon velike upornosti dođemo do traženih informacija ili da ih dobijemo iz drugih izvora. Gotovo po pravilu ovi podaci su bivali veoma indikativni i ukazivali na neki oblik neoptimalnog poslovanja institucije na koju su se odnosili. Jedan primjer takvog slučaja jesu podaci na osnovu kojih je GEA uradila analizu plata poslanika i delegata u parlamentarnim tijelima BiH u 2010. godini, koja je ukazala na niz velikih problema u ovoj oblasti.

Da li to znači da podaci iz javnih institucija nedostaju mnogo manje slučajno nego što mi to mislimo? Gledano iz ovog ugla, već sama činjenica da se neki podaci ne mogu pronaći ukazuje na mogućnost da bi ti podaci otkrili nešto negativno u radu institucije na koju se odnose.

A podataka koji se ne mogu dobiti ima mnogo. Na primjer, GEA već više od godinu dana neuspješno pokušava doći do podatka o ukupnom broju lica koji primaju platu iz budžeta Grada Banja Luka. Još početkom 2014. godine podnijeli smo Gradskoj upravi prvi zahtjev za podacima o broju lica u radnom odnosu u svim budžetskim korisnicima Grada. U odgovoru smo dobili podatak o broju zaposlenih u Gradskoj upravi (ukupno 744 lica) dok smo za ostale budžetske korisnike upućeni da se obratimo svakoj instituciji pojedinačno. S obzirom da je Gradska uprava posjedovala sve tražene podatke i da je bila u zakonskoj obavezi da nam omogući pristup istim, GEA je podnijela dodatni zahtjev za pristup podacima koji su nedostajali. U odgovoru koji je stigao iz Kabineta gradonačelnika ponovo smo upućeni da se obratimo „navedenim javnim ustanovama“. Nakon toga smo dostavili još tri zahtjeva za istim podacima (ukupno pet zahtjeva). Na naš treći zahtjev je stigao odgovor sličnog sadržaja dok odgovor na posljednja dva zahtjeva nismo ni dobili (cjelokupna pisana korespondencija sa Gradskom upravom).

Postavlja se pitanje kako doći do ovih podataka. Kako dobiti sveobuhvatne podatke o broju lica koja se nalaze na platnim listama budžetskih korisnika Grada? Prepuštamo svima da procijene koliko uspješno bi bilo obraćanje svakom budžetskom korisniku pojedinačno.

Ovo pitanje smo postavili predstavnicima Gradske uprave na završnoj javnoj raspravi o budžetu Grada za 2014. godinu u Banskom dvoru. Oni su odgovorili da sa sobom nemaju tačne podatke, ali da je to negdje oko „700 plus 580“. Nažalost, ovo su za sada jedini cjelokupni podaci kojima raspolažemo. Pri tome pretpostavljamo da se „700“ odnosi na Gradsku upravu a „580“ na ostale budžetske korisnike. Tačnost ovih podataka je upitna s obzirom da je utvrđeno da je u Gradskoj upravi na kraju 2013. godine bilo zaposleno 744 osobe.

Do podataka o broju zaposlenih u pojedinim budžetskim korisnicima smo uspjeli doći uvidom u njihove godišnje izvještaje o radu za 2013. godinu koji su podnijeti Skupštini grada Banja Luka. U narednoj tabeli prikazani su podaci za nekoliko budžetskih korisnika o broju zaposlenih, njihovim rashodima za lična primanja i ukupnim rashodima.

Podaci o broju zaposlenih, rashodima za lična primanja i ukupnim rashodima za pojedine budžetske korisnike Grada Banja Luka (iz budžeta za 2015. godinu):

*procjena

Podaci o broju zaposlenih za neke budžetske korisnike se ne mogu pronaći čak ni u godišnjim izvještajima. Npr., izvještaj o radu Gradske razvojne agencije za 2013. godinu ne sadrži taj podatak, pa se mogu vršiti samo procjene. Sudeći prema rashodima za lična primanja Gradske razvojne agencije, koji na godišnjem nivou iznose 930 hiljada KM i čine 71,4% njenog ukupnog budžeta, može se pretpostaviti da ova agencija zapošljava oko 35 lica.

Iz gornjih podataka se može primijetiti da je učešće ličnih primanja u ukupnim rashodima na izrazito visokom nivou za gotovo sve budžetske korisnike. Podsjećamo da je u periodu 2007-2015 učešće ličnih primanja u ukupnom budžetu Grada gotovo uduplano, pa je poraslo sa 16,6% na 30,9%.

Izgleda da sve ovo na dobar način ilustruje odgovornost i racionalnost kadrovske politike koja se vodi u gradskim institucijama. GEA je već pisala o problemu enormnog tereta kojeg čine rashodi za lična primanja za budžet Grada, koji su u 2015. godini dostigli iznos od 36,8 miliona KM i tako postali najveća rashodovna stavka u budžetu. Sa druge strane, rashodi za investicije i održavanje su se u odnosu na 2007. godinu smanjili za cijelih 45 miliona KM bez obzira na postojeće potrebe za kapitalnim ulaganjima (vidi grafikon ispod).

Očigledno je da nismo pogriješili kada smo zaključili da je budžet grada u periodu 2007-2015 postao znatno više administrativan, a znatno manje razvojan. To ne izgleda baš u skladu sa Strategijom razvoja Grada Banja Luka za period 2007-2015, čiji je prvi strateški cilj „Održivi razvoj i veća efikasnost u upravljanju resursima“. Naši prijedlozi upućeni Gradskoj upravi u 2013. i 2014. godini da se ispravi ovaj izrazito negativan trend i pristupi postepenom svođenju izdataka za lična primanja na nivo koji je u saglasnosti sa stvarnim mogućnostima i drugim potrebama Grada nažalost nisu imali odjeka.

Trenutno, na 1.000 stanovnika Banja Luke dolazi oko 6,6 zaposlenih u lokalnoj administraciji. Napominjemo da je Srbija zakonski ograničila broj zaposlenih na neodređeno u lokalnoj administraciji na maksimalno 4 zaposlena na 1.000 stanovnika (plus 0,4 zaposlena na određeno na 1.000 stanovnika). Ovaj podatak nam može veoma dobro pomoći da odredimo gdje se nalazimo po istom pitanju.

Svi se slažemo da gradska administracija ne treba biti sama sebi svrha ali to trebamo i pokazati kroz konkretne mjere. Zbog toga predlažemo Gradskoj upravi da temeljno preispita organizacionu politiku svojih budžetskih kosrisnika i pristupi prilagođavanju budžetske strukture Grada njegovim razvojnim potrebama. Ponovo pozivamo Gradsku upravu da na transparentan način učini dostupnim i objavi podatke o broju zaposlenih u svim budžetskim korisnicima Grada.