| Ognjen Đukić | |
| 07.03.2010. | |
| Download | |
Održiva politika plata za BiH zahtijeva da javni sektor mora prestati diktirati tempo rasta plata za cjelokupnu privredu. Način na koji se ovo može postići je da se nivoi plata u javnom sektoru usklade sa uporedivim radnim mjestima u privatnom sektoru, te da se njihov dalji rast poveže sa rastom plata u privatnom sektoru.
Period 2006-2008. godine obilježen je velikim porastom plata u javnom sektoru BiH. Izbori na državnom i lokalnom nivou i povoljan razvoj fiskalne situacije u datom periodu su podstakli vlade da ispune zahtjeve sindikata u tom pogledu. Iz toga je proizašlo da je danas nivo prosječne plate u javnom sektoru BiH znatno viši od onog koji je postojao u drugim zemljama srednje i istočne Evrope na istom stepenu razvoja.
Ova povećanja plata su se prelila na ostatak tržišta rada dovodeći do povećanja plata u cjelokupnoj privredi. Iako su više plate poboljšale standard života zaposlenih, one su narušile konkurentni položaj domaćih preduzeća i djelovale u suprotnosti sa hitnom potrebom za smanjenje stope nezaposlenosti i deficita tekućeg bilansa BiH. Otvaranje i smanjenje trgovinskih prepreka, proces koji su podržali donosioci odluka u BiH, takođe podrazumijeva prihvatanjedirektne cjenovne konkurentnosti, pri čemu plate imaju suštinsku ulogu.
Održiva politika plata za BiH zahtjeva da javni sektor mora prestati diktirati tempo rasta plata za cjelokupnu privredu. Predloženi način na koji se ovo može postići je da se nivoi plata u javnom sektoru usklade sa uporedivim radnim mjestima u privatnom sektoru, te da se njihov dalji rast poveže sa rastom plata u privatnom sektoru. Globalna privredna kriza koja se raširila Evropom u posljednjoj četvrtini 2008. godine zahtjeva brzu reakciju u tom pogledu. Prethodni nagli porasti plata u javnom sektoru bili su povezani sa globalnim privrednim rastom koji je okončan „prisilnim slijetanjem“. Smanjenje plata u javnom sektoru je sada neophodno jer bi se tako smanjio pritisak do kojeg dovode opadajući fiskalni prihodi i pokazalo bi se privatnom sektoru da postoji prostor za potrebna prilagođavanja plata i cijena. Ukoliko se ovo ne desi, prilagođavanje će se desiti putem većeg broja otkaza i stečaja preduzeća.
Dakle, udar vanjskog šoka je neizbježan za domaću privredu ali način ublažavanja šoka će zavisiti od odabira politike. Scenario u kojem ne bi bilo promjene politike vodi do daljnjeg pogoršanja unutrašnjeg i vanjskog položaja BiH i može ugroziti stabilnost finansijskog sistema.
Preporuke za politiku mogu se rezimirati na slijedeći način: