Povodom najave Vlade Republike Srpske o vraćanju plata svim budžetskim korisnicima na nivo iz 2008. godine želimo da ukažemo na nekoliko činjenica vezanih za ovu odluku.
Prije svega, Republika Srpska se po realnoj vrijednosti BDP-a nalazi značajno ispod nivoa iz 2008. godine, što stavlja prvi upitnik na opravdanost ove mjere.
Pored toga, Republika Srpska u poređenju sa svim evropskim zemljama u tranziciji već duže vrijeme ima rekordnu razliku između plata u javnom i privatnom sektoru. Prosječna plata u javnoj upravi u januaru ove godine je iznosila 1.050 KM i bila je veća za cijelih 60,3% u odnosu na prosječnu platu u privatnom sektoru, koja je iznosila 655 KM .
Upravo u 2008. godini se desilo veliko povećanje plata u čitavom javnom sektoru (za 42,5% u odnosu na 2007. godinu), što se jasno može vidjeti na datom grafikonu. (Korišćeni su podaci Republičkog zavoda za statistiku. Prosječna plata u privatnom sektoru je izračunata kao prosjek plata svih sektora u kojima dominira privatno vlasništvo (podaci iz januara 2014. godine) i isti su ponderisani brojem zaposlenih po sektorima (podaci iz septembra 2013. godine), u cilju dobijanja prosječnog iznosa.)
Iako je jedan dio ove velike razlike između plata u javnom i privatnom sektoru Republike Srpske posljedica toga što u privatnom sektoru neki poslodavci dio plata isplaćuju „na ruke“, ista praksa je zastupljena i u drugim zemljama sa kojima je vršeno poređenje, ali je Republika Srpska i dalje ostala rekorder po razlici između plata u javnom i privatnom sektoru.
Koristimo ovu priliku da još jednom podsjetimo na negativne posljedice ovog stanja:
- Stvoreno je visoko opterećenje republičkog budžeta rashodima za lična primanja, koji već učestvuju sa čitavih 44,2% u ukupnim budžetskim rashodima RS za 2014. godinu. Ovim je značajno ograničen prostor budžetskim stavkama sa drugim namjenama.
- Atraktivnost zaposlenja u javnom sektoru je dovela do suzbijanja preduzetničke inicijative, posebno kod mladih, koji često navode zaposlenje u javnom sektoru kao prvu opciju u poslovnoj karijeri.
- Javni sektor kao daleko najveći poslodavac je postao nefer konkurencija privatnom sektoru i otežao razvoj zdravog pregovaranja između poslodavaca i sindikata u privatnom sektoru.
Nema sumnje da postoji velika potreba za korekcijom ovih problema. Najava Vlade RS o poboljšanju Zakona o platama u aprilu ove godine predstavlja odličnu priliku da se to uradi. Za ovu potrebu predlažemo primjenu jednostavnog principa: svako radno mjesto u javnom sektoru ne treba biti plaćeno više od uporedivog radnog mjesta u privatnom sektoru. Zašto bi jedan diplomirani pravnik u vladi trebao biti plaćen više nego diplomirani pravnik u privatnom preduzeću? Kada bi se ove plate npr. izjednačile, svima nam je jasno da bi zaposlenje u javnom sektoru i dalje ostalo privlačnije u odnosu na privatni sektor zbog veće sigurnosti radnog mjesta, redovnih primanja, manje prekovremenog rada, itd.
Korekcija postojećeg debalansa u nivoima plata je neophodna, jer to bi stimulisalo mlade ljude da više razmišljaju o svojim poslovnim idejama i načinima kako da ih ostvare. To bi takođe usmjerilo više pažnje čitavog društva na uslove poslovanja u privatnom sektoru i na kvalitet obrazovnog sistema.
Čak i da ne postoje gore navedeni problemi, postavlja se pitanje: da li je 27 miliona KM, koliko će koštati najavljeno povećanje plata, trebalo iskoristiti za neku drugu namjenu? Da li je ova mjera zaista prioritet? Predlažemo da se razmotri korišćenje ovih sredstava za neku od sljedećih namjena:
- Povećanje socijalnih naknada (novčana pomoć licu nesposobnom za rad trenutno iznosi 121 KM mjesečno). Pomozimo najugroženijima.
- Povećanje neoporezivog dijela dohotka radi stimulisanja zaopošljavanja, stvaranje prostora za povećanje plata u privatnom sektoru i smanjenja rada na crno.
- Finansiranje dodatnih programa zapošljavanja i samozapošljavanja mladih (trenutna stopa zaposlenosti mladih u RS je samo 12,3%).