U 2014. godini prosječno izdvajanje za zdravstvo iz kućnog budžeta jedne tročlane porodice iznosilo je oko 50 KM mjesečno, što može predstavljati ozbiljan teret za porodice ispod ili blizu granice siromaštva. Ovo ukazuje na određeni stepen nejednakosti pristupa zdravstvenoj zaštiti među građanima BiH. Rastuće potrebe građana uticali su na relativno visok udio privatne potrošnje u ukupnoj potrošnji na zdravstvo (28% u 2014.) koji je dvostruko iznad prosjeka Evropske unije (14%).

„ Između kantona u FBiH postoji visok nivo neujednačenosti prosječne javne potrošnje
na zdravstvo po osiguranom licu (od 453 KM do 875 KM) s obzirom na to da se prihodi od doprinosa zaposlenih „vraćaju“ kantonu u kojem su prikupljeni. Može se reći da
ovakvim rješenjem princip solidarnosti nije u primjeni šire od nivoa kantona. Ako se
želi postići veći stepen jednakosti u javnim sredstvima za zdravstvo između kantona,
neophodno je da kantoni ili Vlada FBiH pronađu druga sredstva kojima bi se to omogućilo.
„

Visoka zavisnost sistema od doprinosa zaposlenih nije, međutim, optimalno rješenje
za BiH s obzirom na nisku stopu zaposlenosti i proces starenja stanovništva. Među
zemljama Evropske unije sa pretežnim Bizmarkovim modelom možemo primijetiti
trend kretanja prema tzv. „miks modelu“ – modelu kod kojeg drugi izvori finansiranja
osim doprinosa dobijaju veće učešće.
„

Treba naglasiti i da doprinosi predstavljaju relativno „regresivan“ način za finansiranje
zdravstva (utiču na veću nejednakost) jer ne oporezuju druge vrste prihoda koje ostvaruju uglavnom bogatije grupe stanovništva, kao npr. dobit, dividenda ili prihodi od imovine. Kad se sve uzme u obzir, BiH nema mnogo izbora osim da i ona krene u pravcu
većeg oslanjanju na tzv. „nedoprinosne“ prihode.

Cijelu analizu možete preuzeti ovdje.