Strukturna neravnoteža na tržištu rada pojava je karakteristična za gotovo sve ekonomije u tranziciji. Ona označava poremećaj u strukturi ili neusklađenost između ponude i tražnje za radnom snagom u pogledu zanimanja, obrazovanja, kvalifikacija ili regionalnog rasporeda. Neusklađenost se javlja onda kada tražnja za jednom vrstom rada raste, dok se tražnja za drugom vrstom rada smanjuje u uslovima u kojima se ponuda rada, zbog različitih razloga, ne može brzo prilagođavati. U tom slučaju se nova radna mjesta u bitnim karakteristikama, poput kvalifikacija, stručnosti i znanja, lokacijskih preferencija, razlikuju od onih radnih mjesta koja se ukidaju.

U razvijenim ekonomijama s fleksibilnim tržištem rada otvaranje novih radnih mjesta ide paralelno sa zatvaranjem postojećih tako da nova preduzeća koja su u ekspanziji apsorbuju radnu snagu otpuštenu iz preduzeća čija je poslovna aktivnost u padu. U zavisnosti od stepena razvoja tržišta rada i njegove efikasnosti, zavisi i da li će takva nepodudarnost na tržištu rada imati kratkoročni ili dugoročni karakter. Drugim riječima, ukoliko je tržište rada spremno za tranzicione procese koji nastaju, utoliko će se brže i efikasnije riješiti problemi obrazovne, kvalifikacione ili lokacijske neusklađenosti ponude i tražnje na tržištu rada. Istovremeno,veoma je važno uočiti koji su uzroci poremećaja strukturne ravnoteže na tržištu rada i na taj način identifikovati ogranicavajuće faktore za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta.

U tom smislu kao osnovni uzroci nastale strukturne neravnoteže na tržištu rad u BiH identifikovane su promjene u samoj ekonomskoj strukturi koje su izazvane prelaskom na tržišnu ekonomiju, privatizacijom i pojavom malih i srednjih preduzeća. Sa druge strane, tržište rada institucionalno nije bilo spremno za nastale strukturne promjene a strukturnu neravnotežu ili MISMATCH na tržištu rada još su dodatno podstakli ratno naslijeđe, neriješeni politički odnosi i nedovoljno harmonizovani propisi koji regulišu ovu oblast.

Prilagodavanje tržišta rada strukturnim promjenama u privredi je neminovno i svako odlaganje će pogoršati ionako tešku poziciju. Zemlje koje su prije otpočele i brže provele procese restukturiranja privrede i reformske procese na tržištu rada i proizvoda, već imaju direktne rezultate (manja stopa nezaposlenosti, poboljšano učešće visoko obrazovne radne snage na tržištu rada, smanjen jaz u stopi zaposlenih/nezaposlenih u odnosu na pol).

Podsticanje konkurentskog okruženja za rast i razvoj MSP, otklanjanje ulaznih barijera za investiranje kako na internom tržištu proizvoda, tako i u samu zemlju, je jedan od bitinih preduslova da se pokrene tržište proizvoda, naravno ne računajući pri tom definitivno završetak privatizacije javnih preduzeća i subvencija vlade javnom sektoru čime se odlaže ozbiljno pristupanje problemu restukturiranja privrede.

Ono što prati rast i razvoj malih preduzeca jeste potreba prekvalifikovanja postojeće radne snage čime bi trebalo da se pozabave institucije na tržištu rada i to na aktivan način uz istovremenu reformu sistema obrazovanja, radi što boljeg podudaranja ponude i tražnje na tržištu rada. Dobra praksa može se pronaći i u neposrednom okruženju i zemljama u regiji, prije svega moguci moduli za rad institucija koje se bave prekvalifikacijom radne snage odraslih čije stručne sposobnosti više ne zadovoljavaju potrebe savremenog radnog mjesta a primjeri se mogu naći u Sloveniji premda je i Hrvatska dosta napredovala na tom polju. Razvijanje univerzalnih vještina, novim tržišnim trendovima treba prilagoditi i obrazovni sistem, kao „glavni instrument za smanjenje strukturne nezaposlenosti“. Potrebno je više raditi na univerazalnim vještinama (jezici, kompjuterska pismenost, komunikacijske vještine, matematika,…) koje omogućavaju fleksibilnost i brz prelazak iz zanimanja u zanimanje. Takođe, veća bi se briga trebala posvetiti cjeloživotnom obrazovanju i mjerama aktivne politike zapošljavanja. Pretpostavke za to su poboljšanje kvalititeta obrazovanih institucija, povećanje izdvajanja za obrazovanje ali i efikasnije trošenja novca, te veće učešće privatnog sektora u cjelokupnoj reformi obrazovanja

Konačno, potrebno je učiniti dodatne napore kako bi preduzetništvo postalo osnovna pokretačka snaga, posebno imajuci na umu nedostatak preduzetničke tradicije i kulture što je karakteristika, ne samo Bosne i Hercegovine, vec i zemalja u okruženju.